Biljana Oljača objavila je knjigu “Istine i zablude o PR-u”, štivo koje otkriva sve što do sada niste znali o ovoj profesiji, kao i zbog čega je dobila loš imidž.
“Ova knjiga je priča o PR-u. Šta jeste i šta PR nije. Knjiga je drugačija od svih koje ste iz ove oblasti do sada pročitali. Sa veoma malo teoretisanja i sa mnogo primera kako se PR (ne)primenjuje u praksi. Na zanimljiv način je u knjizi opisano kako se sve danas može postati PR menadžer. I zašto PR struka – koja za cilj ima izgradnju imidža kompanija i pojedinaca – i sama ima loš imidž”, najtačniji je opis knjige “Istine i zablude o PR-u”.
Ona je u ovom poslu toliko dugo da može da se kaže da “diše i živi PR”. U razgovoru sa Biljanom želeli smo da nam približi ovu profesiju i objasni šta je to što tu “ne štima”.
Naslov vaše knjige je ”Istine i zablude o PR-u”, koje su najčešće zablude vezane za PR profesiju?
Kada biste istraživali za koju profesiju na svetu je vezano najviše predrasuda i zabluda verujem da bi rezultat tog istraživanja bio da je to bez konkurencije PR profesija (smeh) Šalu na stranu, PR je profesija koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Sa jedne strane je jako mnogo mladih ljudi koji pošto poto već godinama nastoje da uđu u ovu profesiju jer je za njih biti PR menadžer stvar prestiža, dok su sa druge strane ljudi koji o ovoj profesiji nemaju baš jasnu sliku pa samim tim ni ispravno mišljenje. Osuđuju je i komentarišu bez da imaju ikavog osnova za to.
Zato sam i odlučila da napišem jednu ovakvu knjigu koja će svima koji je budu pročitali približiti PR profesiju na jedan veoma jednostavan način, ne teorecki nego kroz primere iz moje PR prakse.
Najčešće zablude vezan za PR su: da PR može da radi svaka devojčica koja lepo izgleda i koja je elokventna, da su odnosi sa javnošću u stvari odnosi sa medijima, da je PR mendžer i portparol jedno te isto, da… Mogla bih do sutra da vam nabrajam jer je zabluda vezanih za ovu profesiju bezbroj. I sve one su pomenute i razrešene upravo u ovoj knjizi. Zato oni koji su je pročitali kažu da je ovo knjiga koja razbija tabue.
Približite mi malo tu struku?
PR (odnosi sa javnošću) je profesija koja ima za cilj izgradnju i održavanje imidža (slike) kompanije i pojedinaca u javnosti. Kakvu sliku kompanija ima u očima javnosti toliko će interesovanje vladati i za njenu delatnost, njene proizvode ili usluge, a samim tim će to dugoročno uticati i na povećanje profita što je uvek vlasnicima i direktorima kompanija zapravo i najvažnije.
Kada sam pre skoro 20 godina studirala PR na poslediplomskim specijalističkim studijama niko, ali baš niko nije verovao da ću se time u životu baviti, i uglavnom sa dobijala ”savete”: ”Nemoj da studiraš taj PR. To kod nas neće zaživeti za još 100 godina”. Sreća je bila da ih nisam poslušala, jer je PR ubrzo počeo munjevitom brzinom da ulazi u sve pore poslovanja, i svaka kompanija koja ima ozbiljne planove za budućnost ne može danas svoje poslovanje da zamisli bez PR menadžera ili čak čitavog tima ljudi koji rade na PR-u te kompanije. Nekada je bilo dovoljno da kompanija ima kvalitetan proizvod /uslugu, pristupačnu cenu i da bude sigurna da će imati kupce za svoje proizvode ili uslugu. Danas to više nije slučaj, i upravo je imidž (slika) kompanije u očima javnosti ono što odvaja jednu kompaniju od mnoštva konkurentskih.
Mnogi misle da bi mogli da se bave ovim pozivom, kolika je greška u tome i šta zapravo gube firme koje zapošljavaju nestručan kadar u ovoj oblasti?
Ovo je jako važno pitanje!
Jer danas, zaista, dosta ljudi ulazi u ovu profesiju i kite se titulom PR menadžera bez da imaju bilo kakav osnov za to. Bez teorijskog i bez praktičnih znanja zakorače oni hrabro u PR struku misleći da tu nema neke velike mudrosti, i da će oni sve što treba da znaju, usput nekako naučiti. A istina je mnogo drugačija.
U PR-u se ništa ne može učiti uz put, i štete koje naprave ovakvi PR menadžeri koji su u ovu struku zalutali, i u nju došli da bi se pohvalili kako i njima ispod imena piše ”PR menadžer” su ogromnih razmera. Zato i u knjizi savetujem direktore i vlasnike kompanija da u PR-u zapošljavaju stučan kadar, da se kasnije ne bi kajali zbog posledica koji će im prirediti oni nedovoljno stručni. Jer bolje je da nemaju službu za odnose sa javnošću i PR menadžera, nego da imaju nestručan kadar.
Kako je došlo do toga da ova struka ima loš imidž?
Upravo iz razloga koji sam navela u prethodnom odgovoru. Nedovoljna stručnost pojedinih ljudi koji se bave PR-om je dovela do toga da široka javnost ovu profesiju doživljava kao ”prodavanje magle”, pa i o profesiji i o ljudima koji se njome bave imaju specifično mišljenje. I zaista je kuriozitet da struka koja ima za cilj izgradnju imidža kompanija i pojedinaca i sama ima loš imidž. Jer ljudi koji se ovim poslom ne bave vide mnoštvo devojčica (uglavnom su pripadnice lepšeg pola zastupljene u ovoj profesiji) koje uglavnom na televiziji ”recituju” neki unapred napisan tekst i pomisle: ”A znači to je taj PR!”, ne znajući da to nije ni ”P” od PR-a. Ali široka javnost niti želi niti ima vremena da ulazi u suštinu, nego na osnovu onoga što vide u prolazu stiču utisak o profesiji.
Na čemu se stavlja akcenat u vašoj knjizi?
Na profesionalnost pre svega. Knjiga i počinje rečenicom: ”Ili svoj posao radite dobro, ili ga nemojte raditi.”. Naglasak stavljam na to da PR menadžeri moraju biti obrazovani ljudi, sa širokim znanjima iz mnogih oblasti, ljudi koji su i teorijski i praktično potkovani za bavljenje ovim poslom, odmereni, kulturni i ljudi sa stavom, jer u suprotnom će postati i ostati samo PR menadžeri ”u pokušaju”.
Međutim, u knjizi pored mnogih poslovnih saveta čitaocima dajem i neke životne, jer kako sam u knjizi rekla: ”Svi nas uče poslu, niko nas ne uči životu.” Tako da u knjizi pišem i o tome kako se prevazilaze neuspesi (jedan odeljak se zove ”Neuspesi – put ka novim uspesima”), govorim i o tome kako svi mi ceo život tragamo za sigurnošću u najširem smislu te reči, a izvesno je samo jedno da ništa u životu nije sigurno… Potrudila sam se da knjiga bude interesantna i da iz nje izvuku korisne pouke baš svi koji je pročitaju, bez obzira kojim poslom se u životu bavili. Jer sve oko nas je PR!
Stiče se utisak da je danas “svako drugi” PR stručnjak, da li je to potreba ili pomodarstvo (zbog zvučnosti zanimanja)?
Danas je mnogo ljudi kojima ispod imena piše ”PR menadžer”, ali je malo PR profesionalaca!
Svaka kompanija od zanatske radionice koja broji par zaposlenih pa do multinacionalnih kompanija sa hiljadama zaposlenih ima potrebu za PR mendžerom. Samo ja jako bitno da lice koje bude angažovano za obavljanje ovog poslu bude stručno za obavljanje istog.
Tačno je da se jako često dešava da ljudi u ovu profesiju ulaze iz pomodarsta i zbog zvučnosti iste, ali u tom slučaju nema govora o PR profesionalcu što će ubrzo uvideti i mediji i sve ostale ciljne grupe sa kojima komunicira takav PR menadžer. Na kraju će to uvideti i direktor kompanije koji je ovakvog ”stručnjaka” angažovao. Nadam se da za neke stvari neće biti kasno.
Koliko danas imamo dobrih PR menadžera?
U Srbiji postoji jedan broj ljudi koji veoma stručno, odgovorno i savesno rade PR, i koji se zaista sa pravom mogu nazvati PR profesionalci. Ipak, po mom mišljenju mnogo je više onih drugih.
Ja verujem da će se u budućnosti u našim redovima naći novi PR profesionalci koji danas i na osnovnim i na poslediplomskim studijama mogu da uče o tajnama PR zanata, i da se u teorijskom smislu jako dobro pripreme za profesiju kojom žele u životu da se bave.
U mojoj knjizi pokušala sam da približim svima njima šta ih na njihovom PR putu čeka. Od onih lepih do onih manje lepih stvari, pa ako se u svemu tome pronalaze i smatraju da je to njihov put, mi koji smo već dugo u ovoj profesiji poželećemo im srdačnu dobrodošlicu i rado preneti znanje koje smo mi (uglavnom sami) godinama sticali.
Da li ste lako pronašli inspiraciju za ovu knjigu?
Nisam morala ni da je tražim. Ja već skoro 20 godina živim PR, i samo sam sve ono što sam za to vreme naučila i o poslu i o životu pretočila u ovu knjigu. U knjizi osim na profesionalnost podsećam čitaoce i da nikada ne smemo zaboraviti i na onu ljudsku stranu, koja nekada može biti i mnogo bitnija.
Zato knjigu završavam sledećim rečima:
” Ipak pored svih ovih poslovnih saveta na kraju želim da vam uputim jedan drugačiji, a važniji od svih. Bez obzira čime se u životu bavite nikada nemojte zaboraviti jedno – da budete ljudi! Jer posle svega, niko se neće sećati da li ste bili direktor, pomoćni radnik, inženjer ili mašinovođa, koliko uspešnih kampanja ste u životu organizovali, i koliko nagrada dobili. Sećate se samo sa li ste bili dobar i pošten čovek ili ne! Želim vam mnogo sreće i uspeha. Borite se za svoje snove, i nikada ne odustajte od njih! ”
Pročitaj još:
Bila je nepokretna, a onda se nasmejala životu i postala fitnes trener! Ovo je priča o Jeleni Šijak
Život kao iz romana naučne fantastike: Ona je lepa, mlada i bavi se robotima!